Pavlovljeva matematika i problem samokontrole

Pavlovljev eksperiment se vjerovatno nalazi u skoro svakom udzbeniku psihologije. Skracena verzija ide ovako: pas na hranu izlucuje slinu, kasnije hranu uvijek dobija u kombinaciji sa zvukom. Kad god cuje zvuk, pas izlucuje sline, kao da ocekuje hranu. Dakle, usadjen mu je refleks.

Prije nego sto krenemo sa mracnim teorijama zavjere, i kontrole mozga, mozda je bolje da razmotrimo kako smo sami glavni akteri sopstvene teorije zavjere.

ŠTA JE NA MENIJU DANAS?

Vecina ljude koje znam ima neki blagi oblik zavisnosti. Bilo da je to zavisnost od  drustvenih mreza, video igara, slatkisa, sopinga, alkohola, potreba za dominacijom, potreba za skrivanjem, bezbroj potreba. Sve te potrebe radjaju unosne biznise, jer gdje je i potreba, tu su i pare. Kljuc je u balansu. Biti zavisan, a ne biti bolesan od zavisnosti je linija sa kojom se igramo – koga briga koliko sati se provodi na instagramu,  dok god uspijevamo da se izvucemo sa svim onim sto se ocekuje od nas kuci, na fakultetu, na poslu, u odnosima.  Tako, uglavnom biramo da zadovoljimo kratkorocne potrebe, unistavajuci dragocjena sredstva –  bilo na fizickom – svoje tijelo, intelektualnom – povrsnost u bilo kojoj tematici kojom se bavimo ili emocionalnom planu – odnose sa drugima.

Aristotel je rekao da smo ono sto stalno radimo, odnosno da je izvrsnost umjesto vjestine, stvar navike.

Vjerujem da nismo svjesni sebe i onoga sto radimo, ali i da je svijest u detaljima. Kao sto su psi u eksperimentu reagovali na zvuk zvona, na sta mi reagujemo?

Osnovna ideja je dakle, da smo i mi uslovljeni time da na odredjene stimulanse reagujemo na odredjeni nacin.

JESTI NEVIDLJIVU HRANU

Ja sam uhvatila sebe kako jedem svoje emocije. Odnosno, ako sam umorna, i vracam se kuci, velika je sansa da cu svratiti u prodavnicu da uzmem nesto slatko. i bolno nezdravo naravno, jer znam da mi je mrsko da kuvam nesto bljutavo kuci. Ako mi je dosadno, umjesto da protegnem noge, protegnucu noge ali do prodavnice po jos jedan Kinder Bueno. Ako sam zedna, a napolju sam, najcesce zedj necu prepoznati kao zedj, nego kao zov Haribo gumenih bombona u obliku visnje. Ne radi se o tome da sam slatkoljubac, nego o tome da nisam slusala sto sama sebi pokusavam da kazem. Nema nista pogresno u tome da se jede slatko i ukusna hrana, dok god to ne jede nas.

CIPELE BROJ 42 ZA OTISAK STOPALA 38

U knjizi koju sam procitala prije par mjeseci, 7 navika uspjesnih ljudi, Stiven Kavi razlikuje dvije paradigme, etiku licnosti i etiku karaktera. Etika licnosti je ono sto se odlicno prodaje, brzi fiksevi, najcesce referisano kao popularna psihologija. Nemam nista protiv, ali razumijem kako nekada moze da nam pomogne da se diskonektujemo od sopstvenih potreba. Kao sto sam rekla, zadovoljavanje potreba je temelj ekonomije, i izvor brojnih inovacija. Osim kada te inovacije, koje sami sebi nametnemo kao stimulanse pocnu da budu lazni odgovori na nase potrebe.

MALINE

Kinder Bueno, koliko god se savrseno topio na mom jeziku nije zapravo rjesavao to sto mi je span paznje bio kao kod zlatne ribice, pa je tesko bilo ponovo uciti da fokusirano radim, a jos manje to sto sam sebe bila  opteretila svim i svacim. Noge se ne protezu samo do prodavnice, a i kad se protegnu, mogu se protegnuti i po maline. Kazem maline, jer ja vise volim maline od jabuka, a i jabuke jedino kisjele, zelene.

Znam dosta ljudi koji jedu Kinder Bueno jer ne vole jabuke, ne razmisljajuci da li vole maline.

Jedno nedeljno popodne mi je pomoglo da nadjem dovoljno lakih i zdravih recepata za nekoliko narednih mjeseci. Mozda najvaznije od svega, meditacija i tehnike disanja. Svaki put kada treba da se izborim sa potrebom da svoje emocije rjesavam slatkisima, pocnem svjesno da disem. I potom disem duboko nekoliko puta, i izbacim svu tu energiju kroz disanje. Tehnika koje je moja drugarica podijelila sa mnom je i vizuelizacija toga kako nekome pricas o prevazilazenju tog problema. Sigurna sam da ima jos mnogo taktika i da se guglanjem mogu pronaci, i da tebi odgovara neka druga.

Ipak, prije svega ide samosvijest. Sabrati dva i dva znaci pronaci sta je ono sto uslovljava tvoju reakciju. Skrolas li instagram jer te zaista zanima sta djevojka iz petog osnovne jede za rucak danas, ili jer ti je dosadno. Izlazis li sa tom osobom jer ti je stvarno stalo, ili ti je dosadno pa ne znas sta bi od sebe? I konacno, zasto ti je dosadno? Zasto pojam dosadno obuhvata cijeli jedan span emocija? Da li ti dosadno jer nemas hrabrosti da popricas sa sobom i vidis sto zelis od zivota, gdje ides i koji je tvoj cilj? Tvoje zasto.

Varanje sebe kroz male zavisnosti je lako, i skoro neprimjetno. Najlakse se identifikuje tako sto znamo da je prosao dan, ali ne znamo tacno kako. I ne samo maskirajuci emocije u slatkisima, besciljnost tudjim zivotima i misliti svjesno vjestim zavaravanjem.

Na kraju krajeva, sve je to u redu, dok god je nas svjesni izbor, a ne nacin da se sakrijemo od sebe.

Vazno je samo da zapamtimo da izmedju stimulusa(dosada) i akcije(instagram), svi imamo slobodu izbora – moc da odaberemo sopstvenu reakciju.

Sve to na kraju, dakle, zavisi samo od nas.

elijah-o-donell-680185-unsplash.jpg

Do sljedeceg citanja,

signature

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.