Zašto nije svaka prilika za nas?

Osjećate li se ikada ugodno negdje, kao da pripadate tu, samo nekako znate da treba da idete dalje i da to ipak nije to. Da možete drugačije samo ako prelomite da pokušate. I obavezno se javi osjećaj da ugušite takve sumnje i kad ih se sjetite.

Možda je dobro što imate i to.

Ili možda ipak nije?

Ne znam. Kažu da smo ono što mislimo da jesmo. Savjetuju i da kad niste sigurni da možete nešto, a dobili ste priliku, da ćete to naučiti vremenom. Mislim da je ovaj savjet sjajan ako tačno znate šta želite ili ne želite. Nije ovo samo za prilike. Ovo je i za sva ona nejasna obećanja, momente kada nas je strah da pokušamo nešto drugo jer smo kao, nešto tu počeli i možda, nekad, nešto.

Ako se tražite, a ne znate šta ne želite to može ispasti katastrofalno. Zbog toga što vam se pružila prilika za nešto ili osjećate da možda, možda hoće, vjerujete da morate pristati. Nastaviti. Još samo malo. Do čega? Šta je cijena toga što čekamo nešto nejasno u oblaku?

Jer hej, ko danas može da kaže ne? Možda niste još ni završili fakultet a svi već iza ugla čekaju sa pitanjem kad ćeš konaćno naći posao, pa kad ovo, pa kad ćeš ono, ako je moguće sve na otplatu da bismo bili sigurni da ne možemo mrdnuti. Možda radite posao gdje vam je od 9 do 5 šest puta duže nego od 5 do 9. Možda je nešto treće. Možda samo ne pravimo izbore, nego okolnosti to čine za nas.

Smijemo li da preuzmemo odgovornost za odluke koje donosimo?

rae-tian-502320-unsplash.jpg

Prošle godine, moj prijatelj je odbio poželjnu ponudu za posao. Ne zato što je znao šta želi, čak šta više, nema pojma.
Odbio je jer je shvatio šta ne želi. Bilo mu je dovoljno da zamisli osjećaj stvarnog rada, bavljenja tim poslom, bez euforije početka i šepurenja ega. Odbio je iako nije bilo kvalitetnih alternativa u tom trenutku. U međuvremenu je dobio sjajnu ponudu. Kažem sjajnu jer i on vidi da tu može da se razvija u pravcu u kojem ON želi.

Ne mama, ne tata, ne ja, ne svijet, nego ON.

Aleksandra, biraj, umjesto da budeš birana.“, najbolji savjet koji sam jednom dobila.

Iako ne znaš kako si se našao tu, sasvim je u redu da zakočiš, napraviš pauzu, zahvališ se i kažeš ne.

Na najljepši mogući način, ali NE.

Nastaviš dalje.

I ja sam.

Zaboljelo je, i činilo se kao da sam donijela presudnu, lošu karijernu odluku. Bacila budućnost u etar.

Uh.

Pitala sam se, šta ja to radim, pa ljudi bi bili presrećni da imaju takvu priliku. Ljudi. Ne ja.

Nije svaka prilika za nas.

Samo je pitanje jesmo li spremni da svjesno živimo sa svojim izborima.

Prihvatajući sve što nas bira, umjesto da biramo.

Sigurna sam da ste sjajni i tu gdje završite.

Samo, nije svaki sjaj isti.

2 thoughts on “Zašto nije svaka prilika za nas?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.