Kako da biramo umjesto što smo birani?

Jedan od najvećih izazova je odabrati dobru lubenicu.

Vratiti se kući sa dobrom lubenicom skoro da je stvar prestiža. Više jeste nego nije.

Međutim, kada ta lubenica nije sočna, i kada izbor nije bio pravi kao što smo mislili, svi se sa sjetom prisjetimo po nekog znalca koji je pronikao u tajnu izbora lubenice. Nekog ko je napravio pravi izbor.

U ekonomiji, ovo se zove teorija oportunitetnog troška, ne gledamo cijenu samo našeg izbora, već i njegove najbolje alternative. Dok se pretvaramo da je jadna lubenica ukusna, u mislima jedemo onu sočnu, crvenu.

MALI ZAMASKIRANI KRADLJIVCI VREMENA

Interesantno je i da više pažnje posvećujemo kupovini lubenice, nego životnim izborima. Koliko smo puta dozvolili da nas nešto odabere, neki novi poziv za konferenciju, seminar, neko novo predavanje na kojem moramo biti, neki novi post na facebooku koji moramo pročitati, neke slike na instagramu koje se moraju skrolovati, malo čeprkanja ovde i onde, zamajavanja od nečeg nama važnog. 

I kad vidimo da neko uspijeva nije nam jasno kako.

Navikli smo da biraju nas, pa nam nije jasno da neko bira za sebe.

BIRAMO LI?

Nismo svjesni da i mi zapravo konstantno biramo, biramo da vrijeme posvetimo tuđem životu, skrolovanju, tuđim pozivima za kafe ili za događaje, bez svijesti da li nam je to važno, i zašto mi prihvatamo taj poziv. Biramo da budemo birani. Da nismo sebi prioritet. Nije postalo sramotno reći ne, imam nešto isplanirano, i ne mogu to da odložim. Nije sramotno, nego nismo nikad, pa ne znamo kako bismo. Zvuči previše radikalno.

Mislimo da nismo loši prijatelji drugima, ali zato smo loši prema sebi, svojim planovima i svojim željama. I sa kakvim ljudima se to okružujemo, ako je važnije da poštujemo nečije ad hock planove nego svoje vrijeme?

ČIME PLAĆAMO?

Ekonomija nas uči da shvatamo da to ima svoju cijenu. Cijenu u tome šta smo mogli uraditi za to vrijeme, kakvu smo investiciju mogli napraviti. Investirati svoje vrijeme u taj trening na koji se kanimo mjesecima, knjigu koju nikako da počnemo, kurs jezika ili istraživanje o nečemu novom.

Odlazak na masažu o kojem mašamo. Ne košta više od nekoliko kafa.

Kada birate da li da popijete kafu sa nekim ko vas iscrpljuje i gdje ne vučete jedno drugo na bolje, da li da završite “neku sitnicu” umjesto nekoga, ili da li odete na još neko prazno pričanje, zastanite.

Spremate ispit, a neko vas zove i osjeća se zapostavljeno, i javlja se osjećaj krivice? Zastanite. Razmislite.

radoslaw-prekurat-457676

ŠTA ONDA?

Recite NE, jer niste efikasni, ni sebi, ni drugima. Ne, jer je vaše vrijeme samo vaše. Niko nema pravo na njega.

Dozvolite sebi da kažete NE, svojim izborima da ne birate. Oni su ti koji vam jedu vrijeme i zbog kojih stalno nešto slušate i učite, a nema ničega korisnog kao krajnji rezultat. 

Zastanite i razmislite koliko vas u stvari ta zauzetost košta.

Je li to samo još jedan od načina da ne mislite na sebe, da ne pričate sa sobom o stvarima koje vas tište. Je li ta osoba način da zagovarate sebe da nemate vremena da se posvetite stvarima koje zahtijevaju vrijeme, trud, posvećenost i istrajnost?

Birajte, inače će vas drugi birati. Tako završavate tamo gdje neko drugi želi. Ne tamo gdje vi želite biti. Čak i ako ne znate, birajte da izdvojite vrijeme i osluškujete.

Stvarate.

Na vrhuncu toga da ste zauzeti skakanjem iz jedne stvari u drugu, zapitajte se čime ste zauzeti. Radeći šta? Za koga?

I zašto ne za sebe.

Svaki oportunitetni trošak toga biće preskup.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.